bljuvati
Serbo-Croatian
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *bľьvati.
Pronunciation
- IPA(key): /bʎǔʋati/
- Hyphenation: blju‧va‧ti
Verb
bljùvati impf (Cyrillic spelling бљу̀вати)
- (transitive, intransitive) to vomit
- (transitive, intransitive) to spew
Conjugation
Conjugation of bljuvati
| Infinitive: bljuvati | Present verbal adverb: bljȕjūći | Past verbal adverb: — | Verbal noun: bljùvānje | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Number | Singular | Plural | |||||
| Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
| Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
| Present | bljujem | bljuješ | bljuje | bljujemo | bljujete | bljuju | |
| Future | Future I | bljuvat ću1 bljuvaću |
bljuvat ćeš1 bljuvaćeš |
bljuvat će1 bljuvaće |
bljuvat ćemo1 bljuvaćemo |
bljuvat ćete1 bljuvaćete |
bljuvat će1 bljuvaće |
| Future II | bȕdēm bljuvao2 | bȕdēš bljuvao2 | bȕdē bljuvao2 | bȕdēmo bljuvali2 | bȕdēte bljuvali2 | bȕdū bljuvali2 | |
| Past | Perfect | bljuvao sam2 | bljuvao si2 | bljuvao je2 | bljuvali smo2 | bljuvali ste2 | bljuvali su2 |
| Pluperfect3 | bȉo sam bljuvao2 | bȉo si bljuvao2 | bȉo je bljuvao2 | bíli smo bljuvali2 | bíli ste bljuvali2 | bíli su bljuvali2 | |
| Imperfect | bljuvah | bljuvaše | bljuvaše | bljuvasmo | bljuvaste | bljuvahu | |
| Conditional I | bljuvao bih2 | bljuvao bi2 | bljuvao bi2 | bljuvali bismo2 | bljuvali biste2 | bljuvali bi2 | |
| Conditional II4 | bȉo bih bljuvao2 | bȉo bi bljuvao2 | bȉo bi bljuvao2 | bíli bismo bljuvali2 | bíli biste bljuvali2 | bíli bi bljuvali2 | |
| Imperative | — | bljuj | — | bljujmo | bljujte | — | |
| Active past participle | bljuvao m / bljuvala f / bljuvalo n | bljuvali m / bljuvale f / bljuvala n | |||||
| Passive past participle | bljuvan m / bljuvana f / bljuvano n | bljuvani m / bljuvane f / bljuvana n | |||||
| 1 Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3 Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. 4 Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
| |||||||
Derived terms
This article is issued from Wiktionary. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.