cičati

Serbo-Croatian

Etymology

From cȉjū, onomatopoeic in origin.

Verb

cìčati impf (Cyrillic spelling цѝчати)

  1. (intransitive) to squeak, yelp (emit a short, high-pitched sound, especially like a mouse)
    • 1630s, Ivan Gundulić, Osman:
      kad gospođe ugrabljene,
      budući se osvijestile,
      svu u glase sjedinjene
      tuže, ciče, plaču, cvile.
    • 1724, Ignjat Đurđević: Suze Marunkove:
      Ah pridaj se na ove riči,
      dzidzaniju pusti iz glave,
      gdi mâ duša plače i ciči
      kako crnjelj vrh žerave,
      o djevojko prem neumana,
      tvrđa od Toste i Ograna.
      (please add an English translation of this quote)
    • 1762, Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik:
      Fali Boga što nije opaka,
      jer je, momče, zla žena ovaka:
      kada njojzi nije što po ćudi,
      ne stidi se ni poštenih ljudi,
      nego viče i po kući buči,
      lupa vrati, kao vrag se muči,
      ciči, ječi, pak oda zla plače,
      kune, grdi i po kući skače.
      (please add an English translation of this quote)
    • 1846, Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića:
      I uzdiše, pišti, ciči, hripi,
      A pak grabi sad krste, sad Turke,
      Ter im svojijem ruhom oči veže.
      (please add an English translation of this quote)
    • 1916, Ivana Brlić-Mažuranić, Kako je Potjeh tražio istinu:
      Pa onda još povrh kamena baci bijes kožuh Potjehov pa još na kožuh sjedne on sam, pa onda stade igrati i skakati po kožuhu: "Oje oj! Oje oj! dovršen je posao moj!"- ciči bijes.
      (please add an English translation of this quote)

Conjugation
Conjugation of cičati
Infinitive: cičati Present verbal adverb: cìčēći Past verbal adverb: — Verbal noun: cìčānje
Number Singular Plural
Person 1st 2nd 3rd 1st 2nd 3rd
Verbal forms ja ti on / ona / ono mi vi oni / one / ona
Present cičim cičiš ciči cičimo cičite ciče
Future Future I cičat ću1
cičaću		 cičat ćeš1
cičaćeš		 cičat će1
cičaće		 cičat ćemo1
cičaćemo		 cičat ćete1
cičaćete		 cičat će1
cičaće
Future II bȕdēm cičao2 bȕdēš cičao2 bȕdē cičao2 bȕdēmo cičali2 bȕdēte cičali2 bȕdū cičali2
Past Perfect cičao sam2 cičao si2 cičao je2 cičali smo2 cičali ste2 cičali su2
Pluperfect3 bȉo sam cičao2 bȉo si cičao2 bȉo je cičao2 bíli smo cičali2 bíli ste cičali2 bíli su cičali2
Imperfect cičah cičaše cičaše cičasmo cičaste cičahu
Conditional I cičao bih2 cičao bi2 cičao bi2 cičali bismo2 cičali biste2 cičali bi2
Conditional II4 bȉo bih cičao2 bȉo bi cičao2 bȉo bi cičao2 bíli bismo cičali2 bíli biste cičali2 bíli bi cičali2
Imperative — ciči — cičimo cičite —
Active past participle cičao m / cičala f / cičalo n cičali m / cičale f / cičala n
1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic.
2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively.
3   Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.

4   Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
  * Note: The aorist and imperfect have nowadays fallen into disuse in many dialects and therefore they are routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech.

Further reading
  • “cičati” in Hrvatski jezični portal
This article is issued from Wiktionary. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.