gnječiti
Serbo-Croatian
Pronunciation
- IPA(key): /ɡɲěːtʃiti/
- Hyphenation: gnje‧či‧ti
Conjugation
Conjugation of gnječiti
| Infinitive: gnječiti | Present verbal adverb: gnjéčēći | Past verbal adverb: — | Verbal noun: gnjéčēnje | ||||
| Number | Singular | Plural | |||||
| Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
| Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
| Present | gnječim | gnječiš | gnječi | gnječimo | gnječite | gnječe | |
| Future | Future I | gnječit ću1 gnječiću |
gnječit ćeš1 gnječićeš |
gnječit će1 gnječiće |
gnječit ćemo1 gnječićemo |
gnječit ćete1 gnječićete |
gnječit će1 gnječiće |
| Future II | budem gnječio2 | budeš gnječio2 | bude gnječio2 | budemo gnječili2 | budete gnječili2 | budu gnječili2 | |
| Past | Perfect | gnječio sam2 | gnječio si2 | gnječio je2 | gnječili smo2 | gnječili ste2 | gnječili su2 |
| Pluperfect3 | bio sam gnječio2 | bio si gnječio2 | bio je gnječio2 | bili smo gnječili2 | bili ste gnječili2 | bili su gnječili2 | |
| Imperfect | gnječah | gnječaše | gnječaše | gnječasmo | gnječaste | gnječahu | |
| Conditional I | gnječio bih2 | gnječio bi2 | gnječio bi2 | gnječili bismo2 | gnječili biste2 | gnječili bi2 | |
| Conditional II | bio bih gnječio2 | bio bi gnječio2 | bio bi gnječio2 | bili bismo gnječili2 | bili biste gnječili2 | bili bi gnječili2 | |
| Imperative | — | gnječi | — | gnječimo | gnječite | — | |
| Active past participle | gnječio m / gnječila f / gnječilo n | gnječili m / gnječile f / gnječila n | |||||
| Passive past participle | gnječen m / gnječena f / gnječeno n | gnječeni m / gnječene f / gnječena n | |||||
| 1 Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3 Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. * Note: The aorist and imperfect have nowadays fallen into disuse and as such they are found only in literary texts; routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech. | |||||||
Derived terms
- izgnjéčiti
- nagnjéčiti
- pognjéčiti
- prignjéčiti
- ugnjéčiti
- zgnjéčiti
This article is issued from Wiktionary. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.