takmičiti
Serbo-Croatian
    
    Pronunciation
    
- IPA(key): /tǎkmitʃiti/
- Hyphenation: tak‧mi‧či‧ti
Conjugation
    
Conjugation of takmičiti
| Infinitive: takmičiti | Present verbal adverb: tàkmičēći | Past verbal adverb: — | Verbal noun: tàkmičēnje | ||||
| Number | Singular | Plural | |||||
| Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
| Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
| Present | takmičim | takmičiš | takmiči | takmičimo | takmičite | takmiče | |
| Future | Future I | takmičit ću1 takmičiću | takmičit ćeš1 takmičićeš | takmičit će1 takmičiće | takmičit ćemo1 takmičićemo | takmičit ćete1 takmičićete | takmičit će1 takmičiće | 
| Future II | budem takmičio2 | budeš takmičio2 | bude takmičio2 | budemo takmičili2 | budete takmičili2 | budu takmičili2 | |
| Past | Perfect | takmičio sam2 | takmičio si2 | takmičio je2 | takmičili smo2 | takmičili ste2 | takmičili su2 | 
| Pluperfect3 | bio sam takmičio2 | bio si takmičio2 | bio je takmičio2 | bili smo takmičili2 | bili ste takmičili2 | bili su takmičili2 | |
| Imperfect | takmičah | takmičaše | takmičaše | takmičasmo | takmičaste | takmičahu | |
| Conditional I | takmičio bih2 | takmičio bi2 | takmičio bi2 | takmičili bismo2 | takmičili biste2 | takmičili bi2 | |
| Conditional II | bio bih takmičio2 | bio bi takmičio2 | bio bi takmičio2 | bili bismo takmičili2 | bili biste takmičili2 | bili bi takmičili2 | |
| Imperative | — | takmiči | — | takmičimo | takmičite | — | |
| Active past participle | takmičio m / takmičila f / takmičilo n | takmičili m / takmičile f / takmičila n | |||||
| 1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3 Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. * Note: The aorist and imperfect have nowadays fallen into disuse and as such they are found only in literary texts; routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech. | |||||||
    This article is issued from Wiktionary. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.